Život mladih ljudi ispunjen je pitanjima, izborima i raskrižjima. Svaka mlada osoba u sebi nosi snove, ali i nesigurnosti. U projektu RomniME naša je misija bila osigurati da mladi uključeni u projekt ne moraju taj put prolaziti sami. Podrška nije samo pružanje pomoći; ona znači povjerenje, zajedništvo i vjeru da svaka mlada osoba u sebi nosi ogroman potencijal. Kako se naši mentorski procesi bliže kraju ovog proljeća, dobar je trenutak da zastanemo i razmislimo o onome što smo naučili o mentorstvu i podršci mladima. Stvorili smo sigurne prostore i nove prilike za mlade u Romskoj zajednici, a kroz ta smo iskustva stekli vrijedne uvide u ono što mladima treba kako bi rasli i uspijevali.
Tijekom ovog projekta imao sam privilegiju biti uz mnoge mlade ljude, a svaki susret ostavio je na meni trag. Posebno pamtim trenutak kada je jedna mlada osoba prvi put naglas izrekla svoj san – san koji se nikada prije nikome nije usudila reći. Izvana to nije bio velik trenutak, ali nosio je ogromnu važnost jer je izgrađeno povjerenje. Taj me trenutak, podsjetio da je ponekad najvažnije što možemo ponuditi siguran prostor u kojem netko može biti ono što jest, bez straha.
Mladima nisu uvijek potrebni gotovi odgovori. Često je najvažnije iskustvo da ih netko doista sluša i odvaja vrijeme da bude prisutan. Kada se mlada osoba osjeća viđenom i saslušanom, raste njezino samopouzdanje i uči da njezine misli i osjećaji imaju vrijednost. To iskustvo postaje temelj za rast i hrabrost.
Tu sam transformaciju vidio u praksi. Mlada osoba koja je u početku ostajala po strani i nije željela govoriti postupno se počela otvarati. Korak po korak uključivala se u aktivnosti, dijelila svoje mišljenje, a naposljetku i poticala druge. Ta se promjena nije dogodila preko noći, već kroz povjerenje i vrijeme. Bio je to jedan od onih trenutaka kada sam doista shvatio koliko dosljedna prisutnost može biti snažna.
Rast i razvoj zahtijevaju sigurno okruženje. Kada mlada osoba zna da neće biti osuđivana, usudi se pokušati, sudjelovati i izraziti se. Siguran prostor ne nastaje slučajno – on se gradi promišljenim radom, poštovanjem i otvorenošću. Stvara se svakodnevnim postupcima koji šalju poruku: dovoljan si takav kakav jesi.
Kao mentor često sam primjećivao da su upravo mali trenuci – zajednički smijeh, kontakt očima, riječi podrške – ti koji grade taj osjećaj povjerenja. Jedna mi je mlada osoba jednom rekla: „Osjećam se kao da me stvarno vidiš.“ Ta me rečenica zaustavila. Podsjetila me koliko naše ponašanje i način na koji pristupamo mladima imaju dublji utjecaj nego što često mislimo.
Za mlade u romskoj zajednici, podrška također znači jačanje njihovog identiteta. Upoznavanje, uvažavanje i činjenje njihove kulture vidljivom potiče ponos. Kada mlada osoba osjeti da je njezino podrijetlo snaga, a ne prepreka, otvaraju se novi putevi i raste njezina vjera u vlastite mogućnosti.
Svjedočio sam trenucima u kojima mladi počinju govoriti o svojoj kulturi s novim samopouzdanjem – ne oprezno i nesigurno, nego hrabro i otvoreno. Ti su trenuci bili veoma dirljivi. Pokazuju da se, kada se mlada osoba osjeća prihvaćenom kao cjelovita osoba, mijenja i njen odnos prema sebi samoj.
Podrška pojedincu je važna, ali podrška zajednice je još snažnija. Kada mladi vide jedni druge kako uspijevaju, osjećaju se nadahnuto i ohrabreno. Kada zajedno sudjeluju u kampovima, radionicama i aktivnostima koje uključuju umjetnost i dijalog, doživljavaju istinsku pripadnost. Pripadnost ne znači samo biti prisutan, već imati priliku sudjelovati, planirati i stvarati. Kada se mlada osoba osjeća dijelom nečega smislenog, njezina motivacija i osjećaj odgovornosti prirodno rastu.
Rana podrška može promijeniti cijeli tijek života. Kada mlada osoba pravovremeno dobije pomoć – bilo da je riječ o školi, svakodnevnom životu ili identitetu – možemo spriječiti osjećaje isključenosti i marginalizacije. Podrška je ključ budućnosti jer jača vjeru mladih u vlastite sposobnosti i priprema ih za suočavanje sa životnim izazovima. Svaka mlada osoba koja dobije podršku korak je bliže prema snažnijem i pravednijem društvu.
U projektu RomniME vjerujemo da svaka mlada osoba zaslužuje priliku razviti se u ono što doista jest. Naša uloga nije ići ispred njih, nego uz njih. Ne određujemo njihove snove, već im pomažemo da ih sami otkriju i hrabro krenu prema njima.
Podrška nije jednokratan čin, nego trajna predanost tome da nijedna mlada osoba ne ostane sama. Kada darujemo svoje vrijeme, slušamo i vjerujemo u mlade, vidimo kako postaju hrabriji i kako s vremenom počinju podržavati jedni druge.
Kako se naš projekt bliži kraju, važno je da njegove lekcije ne budu zaboravljene. Mladi Romi trebaju dugoročan i sustavan pristup mentorstvu i sigurnim odraslim osobama. Budući da smo vidjeli koliko mentorstvo može biti snažno, imamo i odgovornost tražiti održive načine kako bismo osigurali da je podrška dostupna mladima kojima je potrebna u budućnosti. Hodajući uz njih, gradimo snažnije sutra. A kada mladoj osobi damo prostor za rast, s njom raste i svijet.
Tekst: Dimitri Lindgren, član finskog tima projekta RomniME
Projekt sufinancira Europska unija kroz CERV program.