Ulaganje u Romkinje podrazumijeva dijeljenje moći, resursa i odgovornosti
Forum o budućnosti Romkinja: Roma Week 2026 bio je politički, institucionalni i društveni prostor posvećen iskustvima, zahtjevima i perspektivama budućnosti Romkinja i Romskih djevojaka u Europi. Događaj je okupio aktivistkinje, romske i pro-romske organizacije, predstavnike europskih i međunarodnih institucija, lokalne uprave te stručnjake za ljudska prava.
Forum je bio organiziran kroz dva glavna panela: „Glasovi sadašnjosti, budućnosti sutrašnjice“, posvećen iskustvima Romkinja u različitim europskim zemljama, te „Kako izgleda stvarno ulaganje u Romkinje i romske djevojke?“, usmjeren na značenje stvarnog ulaganja u Romkinje i Romske djevojke.
Događaj je otvorila Mila Paspalanova iz Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava. U svom izlaganju podsjetila je da su Romkinje često nevidljive čak i u prostorima posvećenima pravima Roma te da diskriminaciju s kojom se suočavaju treba promatrati kao kršenje ljudskih prava. Nasilje, trgovina ljudima, prisilna sterilizacija, segregacija, isključenost i intersekcionalna diskriminacija nisu sporedna pitanja, već izravna odgovornost država.
Poseban naglasak stavila je na pojam „otpornosti“. Romkinje se često opisuje kao snažne i otporne, no ne može se od njih stalno očekivati da se prilagođavaju nepravednim sustavima. Odgovornost za promjene mora biti na institucijama koje imaju obvezu poštovati, štititi i ostvarivati ljudska prava.
U prvom panelu, koji je moderirala Maja Bova, raspravljalo se o izazovima s kojima se Romkinje suočavaju u Italiji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Finskoj. Saška Jovanović, suosnivačica organizacije ROMNI APS, istaknula je da prepreke s kojima se Romkinje suočavaju nisu individualni problemi, već strukturne prepreke. U obrazovanju se mnoge romske djevojke susreću s diskriminacijom, izolacijom i nepoticajnim školskim okruženjem, što često dovodi do napuštanja školovanja. Na tržištu rada diskriminacija može započeti već u fazi pregleda životopisa, zbog prezimena ili adrese stanovanja. U zdravstvenom sustavu i odnosima s institucijama Romkinje se također često suočavaju s predrasudama i neadekvatnim tretmanom.
Jovanović je također upozorila na ograničenu prisutnost Romkinja u prostorima donošenja odluka. Kada su uključene, to je često simbolično, bez stvarne moći. Zbog toga nije dovoljno govoriti o inkluzivnosti – potrebno je osigurati stvarno sudjelovanje, priznanje i pristup moći.
Govoreći o situaciji u Bugarskoj, Miglena Mihailova istaknula je povezanost siromaštva, isključenosti, roda i etničke pripadnosti. Mnoge Romkinje ne završavaju osnovno obrazovanje, suočavaju se s poteškoćama pri pristupu formalnom zapošljavanju te su često ekonomski ovisne. Prema Mihailovoj, ti se izazovi ne bi smjeli promatrati kao „romski problem“, već kao političko i institucionalno pitanje koje se tiče funkcioniranja države.
Daniela Ilinca Ionita osvrnula se na situaciju u Italiji, upozoravajući na stereotipe koji pogađaju Romkinje, koje se često prikazuje kao kriminalke, neadekvatne majke ili pasivne žrtve. Takve predodžbe imaju konkretne posljedice jer jačaju politike kontrole umjesto uključivanja. Također je naglasila nedostatak kulturnih kompetencija u javnim službama koje često ne uspijevaju pružiti adekvatnu podršku Romkinjama.
Iz Finske je Anca Enache prenijela glas mladih Romkinja, ističući njihovu želju da ih se shvati ozbiljno, da sudjeluju i doprinesu društvu. Kao ključne prioritete navela je stvaranje sigurnih prostora, mentorskih programa, pristup visokom obrazovanju i konkretne prilike za nove generacije.
U drugom panelu, koji je moderirao Robert Rustem iz ECRI-ja pri Vijeću Europe, rasprava se usmjerila na pitanje što zapravo znači ulagati u Romkinje i Romske djevojke. Polazišna točka bila je jasna: ulaganje ne znači samo financijska sredstva, već i osiguravanje sudjelovanja, povjerenja, zastupljenosti, sigurnosti i strukturnih promjena.
Pär Löfstrand iz Gradskog vijeća Östersunda i Europskog odbora regija naglasio je važnost lokalne razine. Prava postaju stvarna tek kada se pretoče u pristup obrazovanju, stanovanju, zdravstvenoj skrbi, radu i svakodnevnom dostojanstvu. Europske strategije postoje, ali glavni problem ostaje njihova konkretna provedba.
Carmen Gheorghe iz organizacije E-Romnja predstavila je romsku feminističku i intersekcionalnu perspektivu. Objasnila je da Romkinje doživljavaju različite oblike opresije povezane s rodom, etničkom pripadnošću, siromaštvom, društvenim klasama, religijom, seksualnom orijentacijom i pristupom uslugama. Zato politike moraju polaziti od konkretnih iskustava najviše marginaliziranih žena. Gheorghe je pozvala na izravno ulaganje u organizacije koje vode Romkinje na lokalnoj razini, jer im osiguravanje resursa znači priznavanje njihove autonomije, stručnosti i moći odlučivanja.
Višnja Baćanović iz UN Women istaknula je ulogu romskih aktivistkinja kao pokretačica društvenih promjena. Aktivistkinje grade povjerenje, pružaju podršku djevojkama i ženama u lokalnim zajednicama, stvaraju mreže i potiču duboke promjene unutar zajednica. Ulaganje u njih znači jačanje društvenog kapitala, liderstva i sudjelovanja.
Tijekom Foruma izdvojeno je nekoliko ključnih tema: strukturna i intersekcionalna diskriminacija, jaz između strategija i njihove provedbe, središnja uloga organizacija koje vode Romkinje, važnost mentorstva, potreba za stvarnim, a ne simboličnim sudjelovanjem te potreba za stabilnim i dugoročnim financiranjem.
Završna poruka Foruma o budućnosti Romkinja: Roma Week 2026 jasna je: cilj nije učiniti Romkinje otpornijima, nego institucije odgovornijima. Formalna inkluzivnost nije dovoljna – moć, resursi i donošenje odluka moraju se dijeliti.
Romkinje su već danas nositeljice promjena: grade mreže, podržavaju obitelji, prate djevojčice, ukazuju na diskriminaciju i mijenjaju zajednice. Ono što je sada potrebno jest stvarno, intersekcionalno, participativno i dugoročno ulaganje koje može potaknuti konkretne promjene. Samo će na taj način biti moguće prijeći s formalne inkluzivnosti na istinski pravednu demokraciju.