Kirilka Dimitrova je iz Blagoevgrada. Odrasla je u siromašnoj romskoj obitelji u gradu Lomu, rano je preuzela teret obiteljskog života, a uz brojne prepreke diplomirala je sestrinstvo u Sofiji. Vjeruje da svi ljudi imaju misiju, a tanka nit sudbine predodredila je njezinu, i to – obrazovanjem i prosvjetljenjem. “Rođena sam 24. svibnja 1947. godine, na dan sv. Ćirila i Metoda (Dan slavenskog pisma i kulture) i zato su me roditelji krstili Kirilka”.
“Rano sam preuzela obiteljski život na svoja leđa. Udala sam se sa 17 godina, ali moj je uvjet bio da nastavim obrazovanje. Tada je rođeno moje prvo dijete, ali sam nastavila studirati. Moja želja bila je nastaviti studirati i educirati se za medicinsku sestru ili primalju, no naišla sam na otpor od svekra i svekrve jer su se bojali da bih, ako nastavim s obrazovanjem, mogla napustiti njihovog sina. I zato su postavili uvjet da biram obitelj ili obrazovanje. Ja sam, riskirajući da se rastanem od djeteta i muža, odabrala nastavak obrazovanja. Zbog toga mi nisu dali dijete te je ono ostalo sa svekrom i svekrvom. Krenula sam putem školovanja na račun mnogih odricanja i briga. Znate što majka osjeća kada se rastaje od djeteta, ali misao o tome da moram steći obrazovanje bila je iznad svega. Moj se muž oženio za drugu ženu, a ja sam nastavila studirati. Nakon nekog vremena, muž je došao po mene s djetetom jer su ga natjerali da se oženi i živjeli smo zajedno u Sofiji.”
Diplomirala je kao primalja, rodila dva divna sina i afirmirala se kao vrijedna i cijenjena stručnjakinja. Gospođa Kirilka Dimitrova radila je 30 godina kao primalja i medicinska sestra na operacijama. Radila je kao primalja u rodilištima u regiji Blagoevgrad u Bugarskoj. Stotine novorođenčadi udahnula su svoj prvi dah u njezinim rukama.
“Neću nikada zaboraviti riječi svog profesora iz porodništva (mog mentora). U ovom poslu ima nas troje – primalja, trudnica i savjest primalje. Tako moramo raditi sve, kao što kaže izreka “Lege artis”, što znači “Kako treba biti”.”
Gospođa Dimitrova je spisateljica. Članica je kreativnih književnih udruga “XXI Vek” i “Ognishte” u društvenom centru “Nikola Vaptsarov” – Blagoevgrad. Objavljuje u godišnjim književnim almanasima društvenog centra.
Objavila je četiri romana – autobiografski “Orisia”, “Unknown Paths”(hrv. Nepoznati putevi), “Thirst” (hrv. Žeđ) i “White Swallows” (hrv. Bijele lastavice). Trenutno se priprema za objavljivanje njezina sljedećeg romana “Soldier’s Friendship” (hrv. Prijateljstvo vojnika), a u isto vrijeme radi na novom romanu.
“Vjerujem da knjigama koje pišem mogu pomoći i motivirati romsku djecu da nastave svoje obrazovanje”, kaže gospođa Dimitrova.
Paralelno s profesionalnim razvojem, ona djeluje i u javnoj sferi – doprinosi obrazovanju i dobrom razvoju romkinja i romske djece. I dalje to radi bez obzira na godine, jer vjeruje da obrazovanje pruža priliku za profesionalni razvoj.
Gospođa Dimitrova kaže: “Uvijek sam nastojala pokazati da mi Romi možemo i sposobni smo. No, potrebno je puno truda kako bi se postigao uspjeh. Oduvijek sam bila zabrinuta o problemima romske zajednice, ljutilo me kad su ljudi govorili loše o nama”.
Danas ne štedi napor, energiju, znanje i vještine za svoju misiju pomoći u integraciji romske etničke skupine, raditi s ženama i djecom u smjeru obrazovanja i zdravstvenog obrazovanja.
Gospođa Kirilka Dimitrova jedna je od najpoštovanijih mentorica u projektu “RomniMe”. Ona je inspirativni primjer i žena s bogatim životnim i profesionalnim iskustvom.
Kirilka Dimitrova s veseljem govori o ujedinjujućoj i sjajnoj ulozi mentora u projektu RomniMe. “Vjerujem u transformativnu moć mentorstva. To sam doživjela i znam da to djeluje. Mentorstvo može promijeniti život pojedinca, ali i društva u cjelini. Veselim se podijeliti svoje iskustvo i prenijeti svoje znanje mladima iz naše zajednice. Vjerujem da je ovo ključno iskustvo koje jača vjeru žena u sebe, a što će im dati priliku za bolji život.”
Projekt RomniME sufinanciran je sredstvima Europske unije kroz CERV program.
